U postizanju školskog uspeha veoma su značajne govorne i jezičke sposobnosti jer se sam proces učenja se odvija kroz komunikaciju sa odraslima i vršnajcima.
Na školskom uzastu mogu se javiti smetnje u usvajanju školskih veština. To su deca urednog intelektualnog i socioemocionalnog razvoja, sa adekvatnom obukom, ali se zapaža kašnjenje u odnosu na vršnjake u savladavanju akademskih veština.
U osnovi smetnji u učenju mogu biti jezički poremećaji. Javljaju se u vidu teškoća u čitanju i razumevanju pročitanog, teškoće u pisanju i korišćenju gramatičkih i pravopisnih pravila, kao i u vidu smetnji u usvajanju matematičkih znanja. Takođe mogu se prepozaniti i kao teškoće u izražavanju i razumevanju jezika i teškoće u razumevanju društvenih relacija.
Savladavanje akademskih veština može biti otežano i zbog deficita drugih kognitivnih sposobnosti, kao što su peceptivne sposobnosti, pažnja, pamćenje, planiranje, organizacija i rešavanje problema.
Različiti razvojni poremećaji mogu predstavljati predispoziciju za razvoj smetnji u učenju. Kod dece sa visokim intelektualnim kapacitetima i dobrim kompenzatornim strategijama prisutne teškoće se zapažaju tek sa povećanjem zahteva – u višim razredima osnovne škole ili u srednjoj školi.

